U svežem čenu nalazi se do 0,5% etarskog ulja sa mešavinom polisulfida. U neoštećenom tkivu je prisutna supstanca bez mirisa - alin (oko 0,3%), a kad se tkivo ošteti, pod uticajem fermenta alinaze alin se pretvara u alicin, od koga potiče karakterističan miris. Ostali sastojci su: vitamin C, B1, B2, nijacin, provitamin A, mineralne materije i dr. Aktivna supstanca belog luka (alicin) ima antibakterijsko i antimikotično dejstvo. Beli luk se koristi kao dijaforetik (sredstvo za stimulisanje znojenja), ekspektorans, spazmolitik, antiseptik, bakteriostatik, hipotenziv, antihelmintik i antimikotik. Smanjuje koncentraciju holesterola i triglicerida u krvi. Indirektno utiče na smanjenje krvnog pritiska i reguliše rad organa za varenje. Povećava otpornost organizma i sprečava prevremene simptome starenja i ateroskleroze. Povoljno deluje kod prehlade, a daje se i kod crevnih parazita. Beli luk se takođe koristi u kozmetici, posebno za jačanje korena kose i za čišćenje kože.